• Grey Facebook Icon
  • Instagram Social Icon
  • Grey YouTube Icon

 Homeopatski centar VALERA, Ulica Dragojle Jarnević 1, Trešnjevka, 10 000 Zagreb, tel:01/3795-614, mob:098/986-9830

BICOM - znanstvena studija

Sažeto predstavljanje in-vitro modulacije fagocitozne

aktivnosti ljudskih polimorfonuklearnih leukocita

BICOM rezonantnom terapijom

O. Osadchaya, D.Sakharov2 i G. Lednyczky3prevod i

obrada G. Lednyczky i R. Moyses

Sažetak:

 

Utjecaj na krv davatelja endogenim ultraslabim elektromagnetnim poljem (EMP) putem BICOM terapije uzrokuje objektivne promjene fagocitne aktivnosti ljudskih polimorfonuklearnih leukocita, kao što su pokazali testovi sa nitroplavim-tetrazoliumom.4 Ultra slaba elektromagnetna polja (EMP) krvi davatelja (puna krv) na ulazu BICOM aparata su bila obuhvaćena pomoću mesingane elektrode u obliku lončića, zatim kroz različita podešavanja aparata modulirana i vođena k izlazu aparata za testne uzorke. Nije bilo djelovanja umjetnih ili tehnički proizvedenih signala.

 

Nakon tretmana testni uzorci za brojčane analize su nanešeni na nosač i brojeni pod mikroskopom. Rezultati pokazuju da se različitim podešavanjem aparata mogu uzrokovati objektivno reproduktivne i statistički značajne različite reakcije fagocitozne aktivnosti polimorfnih leukocita. Fagocitozni testovi su provedeni u nekoliko stotina pojedinačnih podešavanja na ravno 5000 pojedinačnih uzoraka sa reprodukovanim rezultatima.

 

Cilj istraživanja:

 

Ova studija je dio jednog naučnog istraživanja provedenog na više nivoa. Ona je bila koncipirana kao osnova istraživanja i može se samo kao takva razumjeti. Dakle, nije bio cilj da se iz rezultata izvuku terapijski upotrebljivi zaključci, nego da se sa jednostavnim fenomenološkim promatranjima utvrdi:

 

  1. da li BICOM terapijom mogu da se izvrše mjerljivi utjecaji na biološke sisteme;

  2. da li različite vrste terapije i mogućnosti podešavanja, koje BICOM tehnologiji stoje na raspolaganju, mogu izvršiti različita djelovanja;

  3. da li postoji elektromagnetski funkcionalni i upravljački nivo; i

  4. na kom biološkom nivou se promjene odvijaju.

 

Ključne riječi:

 

Polimorfonuklearni leukociti, fagocitoza, ultraslaba elektromagnetska polja, nitroplavi-tetrazolium-test, krv davaoca, BICOM terapija.

 

Uvod

 

Karakteristike ovog naučnog rada leže u tome, da u prirodnoj nauci medicini zaista egzistiraju doskora nespoznati funkcionalni nivoi, i da se uz pomoć ovih funkcionalnih nivoa mogu postići terapeutski rezultati. Posebne teškoće u otkrivanju ovih funkcionalnih nivoa, leže u činjenici da se direktno dokazivanje može proizvesti samo uz velike troškove.

 

Dokaze za postojanje ovih funkcionalnih nivoa pružaju, između ostalog, F. A. Popp, C. W. Smith, I. Prigogine, H. Fröhlich, A. A. Guvich, M. W. Ho, U. Warnake i mnogi drugi.

 

BICOM rezonantna terapija je terapijski pravac suvremene medicine, kod koje se elektromagnetna međusobna djelovanja (biokomunikacija) mogu terapeutski koristiti (1).

 

Elektromagnetna međusobna delovanja se dešavaju:

  1. u živim sistemima (takođe i u pojedinačnim stanicama),

  2. između sistema u organizmima,

  3. između živih sistema i njihove okoline.

 

U drugoj polovini dvadesetog stoljeća moderna tehnologija, elektronika, kompjuterska tehnika i kibernetika su omogućile primjenu bioinformacija koje takođe sve više i više nalaze primenu i u medicini (2).

 

Biofizikalni pokušaji u rješavanju medicinskih problema su još uvek rijetki iako su kemijske reakcije jasno podređene elektrofizikalnim zakonima. Pošto su eksperimentalna istraživanja ipak postavila dokaze učešća biofizikalnih kontrolnih mehanizama u biokemjiskim reakcijama, na njih se sada mora obratiti pažnja i u suvremenoj medicini (3).

 

Općenito uzevši, živi sistem će podleći rezonanci koja deluje putem EMP, a iz toga možemo zaključiti da će se takav odnos jednostavno moći dokazati putem istraživanja fagocitozne aktivnosti ljudskih polimorfonuklearnih leukocita nakon zračenja sa njihovim vlastitim magnetnim poljem.

 

Materijali

 

U celokupnim istraživanjima koristila se krv zdravih davatelja. U Ukrajini se uobičajeno kao stabilizator koristi glugicil. Za sva istraživanja provedena u jednom određenom danu koristila se ista krv, što je značilo da su se sve informacije kontrolne i eksperimentalne grupe, koje su dobijene istog dana, mogle uspoređivati. Za tretiranje endogenim EMP se koristila verzija 3.2. BICOM aparata, sa kojim se elektromagnetno polje biološki živog sistema moglo obuhvatiti, modulirati i ponovo povratiti.

 

Metode

 

Nitroplavi tetrazolium test je proveden po metodi V. A. Plenshikow-a (4) uključujući modifikaciju Ragkt et al. Inkubacija je svaki put trajala 30 minuta na sobnoj temperaturi. Za svako pojedinačno podešavanje aparata svaki put se koristila krv istog davaoca u 20 testova. Od toga 10 uzoraka se postavljalo u ulaznu- lončić elektrodu BICOM aparata i služili su kao kontrolna grupa. Drugih 10 uzoraka su služili kao eksperimentalna grupa i postavljani su u izlazne- lončić elektrode aparata.

1 Sa ljubaznim odobrenjem K. F. Haug Verlages: BICOM rezonantna terapija (BRT), izdavač M. Keymer, 4. izdanje 1996, str. 340-349.

2 R. E. Kavetzky-Institut za eksperimentalnu patologiju, onkologiju i radiologiju Državne akademije nauka Ukrajine.

3 Hippocampus naučnoistraživački centar, glavno odeljenje, Budimpešta, Mađarska.

4 Testni postupak za dokazivanje fagocitozne aktivnosti kod bakterijskih infekcija.

Za tretiranje su samo endogena EMP kontrolne grupe pomoću ulazne čašične elektrode obuhvaćena i uvedena u aparat. U aparatu su ove informacije pomoću fizikalnih parametara modulirane (bandpas filterom, pojačavanjem ili smanjivanjem amplitude, obrtanjem faza). Na kraju su informacije prenešene na testove eksperimentalne grupe u izlaznu čašicu. Nije bilo tehnički proizvedenih signala.

 

Za obuhvaćane informacija su inače samo korištene ulazne i izlazne lončić elektrode. Samo kod pojedinačno ponovljenih eksperimenata su korištene jedna ulazna i dve izlazne lončić elektrode. Odabrana podešavanja se mogu vidjeti u dotičnim tablicama.

 

Kao važnu elektronsku opremu navesti ćemo separator koji je dizajniran kao molekularni upijajući krug. Putem njega su fiziološke oscilacije (nazvane H oscilacijama) razdvojene od patoloških oscilacija (nazvanim D oscilacijama). U vezi sa BICOM tehnologijom upućujemo na literaturu Instituta za regulativnu medicinu. Tumačenje rezultata usijledilo je putem brojanja.

 

Rezultati

 

  1. Ovim eksperimentima u nizu moglo se dokazati da BICOM aparat može proizvesti objektivno djelovanje na biološke sisteme.

  2. Fagocitozna aktivnost leukocita je poticana in vitro i djelovanjem BICOM terapije je statistički značajna, i u reproduktivnom pogledu na nju se može utjecati (tab. 1).

  3. Kod nepromijenljivih informacija u ulaznom lončiću (krvni test kontrolne grupe) različita podešavanja aparata pružaju različite informacije i tako proizvode različite rezultate na izlazu aparata (tab. 2a-c).

  4. S jednom ili po dva puta 10 testova na izlazu ukupno mjerene vrednosti su bile sasvim konzistentne.

  5. Konstantni rezultati ukazuju na pouzdanost podešenih vrsta terapija i parametara, a takođe dokazuju da se djelovanje terapije odvija samo na izlazu aparata, a ne na ulazu.

  6. Kod aparata podešenog na isti način mogu se u zavisnosti od dotičnog sastava krvi utvrditi određene konkretne tendencije:

    1. Kod aparata podešenog na isti način i kod primjene uvijek iste krvi rezultati eksperimentalne grupe se nalaze statistički veoma blizu jedni drugima.

    2. Kod aparata podešenog na isti način i istog terapeutskog perioda, ali sa krvi od različitih davatelja, kod eksperimentalne grupe se dobivaju brojčano različite vrednosti, ipak i ovde promjene takođe pokazuju jedinstvenu tendenciju u relaciji sa kontrolnom grupom.

 

Diskusija

 

Krvni testovi kontrolne i eksperimentalne grupe imaju veoma koherentne vrijednosti, kao što se može vidjeti iz tablica 1 i 2a-c i kolona 1-10.

 

U tablici 1 su kod inače istih terapeutskih parametara samo povremeno mijenjane frekvencije. Pri tome eksperimentalne grupe pokazuju pod uticajem jednako podešenih frekvencija statistički usporedive rezultate, dok se između različito podešenih frekvencija mogu vidjeti jasne razlike.

 

U tablici 2 predstavljeni testovi eksperimentalne grupe na izlazu BICOM aparata su uvijek "tretirani" sa jednako podešenim aparatom. Navedene vrijednosti svakog testa tačno odgovaraju ispitanim aktivnim polimorfonuklernim leukocitima. Kontrolne i eksperimentalne grupe ove tablice sadrže samo krv istog davatelja.

 

Putem BICOM tretmana kod uvijek jednako podešenog aparata dobiveni rezultati pokazuju, da su eksperimenti statistički značajni i ponovljivi. Rezultati se nalaze između 182,4 i 237,2 %.

 

Blage razlike se dijelom mogu objasniti promjenama u okolini (atmosferske promene) i dijelom kroz različite priključke/kablove BICOM aparata.

 

Tablica 2a pokazuje, da ista krv pri različito podešenim frekvencijama proizvodi različite rezultate.

 

U tablici 2a i 2b predstavljeni eksperimenti su provedeni s jednako podešenim aparatom i uvijek s frekvencijom 900 Hz i 1,2 kHz, ali se koristila krv od različitih davatelja. Dakle, rezultati jače odstupaju jedni od drugih. Ipak vrijednosti pokazuju istu tendenciju.

Kao što se vidi iz tablice 2c, različite vrste terapije A i Ai takođe daju potpuno različite rezultate, pri čemu se također jasno dokazuju različite vrste djelovanja terapija A i Ai. Na ove rezultate se naročito mora ukazati, jer je time dokazano različito djelovanje, odstupanje faze A od faze Ai.

 

U tablici 3 i 4 su upoređene različite terapeutske vrste i pojačanja. Ostali parametri u okviru svake grupe su ostali nepromijenjeni. Također su i ovdje dobijeni jasni različiti rezultati. Promjenom jednog jedinog parametra, kao na primjer vrste terapije ili pojačanja, mijenjaju se također i rezultati.

Literatura

 

  1. F. A. Popp, U. Wamke, H. L. König, W. Poeschke et al.: Elektromagnetne bio informacije, 2. izdanje, Urban i Schwarzenberg, Beč-Minhen, 1989.

  2. Videti rad W. R-Adey, H. Frölich, E. del Guidice, M. W. Ho, F. A. Popp, B. Ruth i drugi.

  3. R. V. S Choy, J. A. Monroe, C. W. Smith: "Električna senzitivnost u alergičnih pacijenata", u: Klinička ekologija (1987), vol. IV, br. 3, str. 93-102.

  4. V. A. Plenshikov (1980).